Autor i redatelj je naš dugogodišnji glumac Frano Novljan (intervju s njim pročitajte ovdje ), koji i glumi u interaktivnoj predstavi zajedno sa Sandrom Lučićem, koji je osmislio glazbu. Scenografiju i kostimografiju i lutkarsku tehnologija bila je zadužena Sedina Cerovac, također dugogodišnja članica Udruge Istra Inspirit čija nas rješenja u scenografiji uvijek iznova oduševe.

Mate Balota i Mian

Kroz Inspiritland oživljavaju likovi iz povijesti Istre, pred očima Miana i Leana, kao i djece. Upoznaju Tyrannosaurusa Rexa s Brijuna, gospođu La – Lavandu koja je po struci pjevačica, vampira Juru Granda, Mate Balotu, djedicu koji ima 120 godina i velike zasluge u književnosti Istre te Srdelu, zaboravljivu ribu iz Istre. Pitate se kako je moguće oživjeti toliko likova sa samo dva glumca? Tu tajnu ćemo zadržati ipak za sebe.

Tyranosaurus Rex i Lean

Gospođica La Lavanda

Cilj je ovom dinamičnom i edukativnom predstavom podsjetiti na važnost prijateljstva, zajedništva te bogate istarske povijesti. A sve to kroz pjesmu i interakciju s najzahvalnijom publikom, djecom, što nas posebno veseli i čini svjesnima da radimo prave stvari na području razvijanju programa koji obogaćuje zavičajnu nastavu Istre.

Fotografije: Manuel Paljuh

Post Kako priče o kulturnoj baštini oživljavaju u zabavnom parku Inspiritland je prvi puta viđen na Istra Inspirit Blog.

Tell me and I forget. Teach me and I remember. Involve me and I learn.

Benjamin Franklin

Pokazalo se da su bića iz istarske mitologije pun pogodak za vrtićku, kao i za školsku djecu. Naši izvođači, Sedina i Miroslav Cerovac i Šandor Slacki u zadnje tri godine proputovali su cijelom Istrom, a Mitska bića Istre ove su se godine izvela u Osnovnoj školi Vladimira Nazora Vrsara i u Dječjem vrtiću ”Tići” sveukupno 5 puta. Kako i uvijek, vladala je odlična atmosfera što je vidljivo i na fotografijama nastalima u Dječjem vrtiću ”Tići”.

Dječji Vrtić ”Tići”

Na jednom smo mjestu okupili mnoštvo likova koje susreće Pićo, junak priče koji putuje po Istri tražeći put kući.  Na putu susreće tužnog zmaja iz Pićna koji traži izgubljenog brata, motovunskog diva Velog Jožu, Orka koji voli presretati usamljene putnike i uputiti na krivi put, štrigu koja traži sastojke za čarobnu maneštru i jednu od vila koje su gradile Arenu tako da su donosile kamenje s Učke do Pule.

Pićo i Orko

Osim što klinceze i klinci uče o mitološkim bićima, na kraju imaju prilike ponoviti naučeno kroz interaktivne igre i kvizove. Nama je super čuti njihove ideje i zaključke, a njima ostaju informacije o mitološkim bićima, flori, fauni, zemljopisu i povijesti Istre o kojima pričaju u svojim učionicama ili igraonicama i nakon što se scenografija pospremi.

Scenografija Mitskih bića Istre

Post Mitska bića Istre ili kako učiti o istarskoj mitologiji je prvi puta viđen na Istra Inspirit Blog.

„The world is a book, and those who do not travel read only a page.“

Saint Augustine

Edinburgh je prava storytelling destinacija, prije svega jer sam stari grad izgleda kao kulisa iz filma o Harryju Potteru. Grad je posebno zanimljiv i za one koji vole vođene ture, koje se nude na svakom uglu. Vrlo je fotogeničan, tako da gdje god okrenete kameru možete dobiti super fotografije. Posebno mi se svidjela Victoria street, ulica koja vrvi bojama i ima neki posebni šarm.

Victoria Street

The Royal Mile je ulica u kojoj se može pronaći sve od restorana, šopinga i ostalih sadržaja, a vodi do Edinburškog dvorca koji je definitivno jedna od najvećih atrakcija u gradu te s čijih se bedema proteže pogled na cijeli grad, a to izgleda ovako:

The Royal Mile

Što se tiče hrane, u ponudi su većinom više vrsta burgera, koji se pripremaju od mesa škotskog goveda, uz koje se tradicionalno poslužuju krumpirići. Slijedi fotografija s kojom ćete htjeti odmah na marendu/ručak/večeru:

Burger za večeru

U istoj ulici nalazi se The Scotch Whisky Experience, moderni muzej s interaktivnim i multimedijalnim sadržajima s vođenom turom koja me posebno dojmila. Posjetitelji upoznaju tradiciju proizvodnje popularnog whiskyja na prostorima Škotske. Prolazi se kroz sve faze proizvodnje tog popularnog pića među Škotima, kojeg posjetitelji i sami mogu degustirati na kraju vođene ture. Doživljaj je prilagođen i za djecu te se kroz cijelu turu pojavljuje motiv mačke upravo zbog najmanjih posjetitelja (razlog neću otkriti kako bi vam ostavila prostora da sami istražite – ili čak posjetite).

Posebno mi se svidjelo što se kroz turu koristi više vrsta prezentacije, putem pravog vodiča i vodiča u obliku duha, video materijala, 3D tehnike i ostalog. Kombiniranjem više suvremenih oblika prezentiranja whiskyja dobio se doživljaj koji ima i edukativnu i zabavnu komponentu.

The Scotch Whisky Experience 

Najveća zbirka whiskyja na svijetu

Naš se nastup održao u Scottish storytelling centru koji se također nalazi u ulici The Royal mile. Za taj nastup smo dali izraditi lutku u obliku koze, koja se nalazi na Inspirit logu. Njoj je to bilo prvo putovanje, a uskoro će se i ona sama imati prilike predstaviti na našemblogu. Ovogodišnja tema SISF-a 2017. bila je Open word, open world /otvorena riječ, otvoren svijet čiji je cilj bio prezentirati tradicionalnu umjetnost pričanja priča koja je vitalnija nego ikad te koja povezuje ljude širom svijeta, odnosno njihove kulture, mjesta i generacije. Istra Inspirit se sa svojim pričama odlično uklopio i pridonio programu na svoj autentičan način.

 Scottish Storytelling Centar

Nastup Istra Inspirita na SISF – u 2017. 

Drago nam je da smo imali prilike sudjelovati na internacionalnom festivalu, što nam je omogućilo da putujemo i nađemo inspiraciju kako pružiti još bolje doživljaje za vas.

Post Istra Inspirit u Edinburghu – storytelling destinaciji je prvi puta viđen na Istra Inspirit Blog.

Crispo (Medulin)

1. Reci nam najprije ukratko tko je zapravo Frano Novljan.

Glumac, radoznalo vječno dijete, lav u podznaku škorpiona, ovisnik o fitnessu i pustolovinama, hedonist, veliki partijaner i ljubitelj putovanja sa željom da obiđe svijet.

2. Koliko dugo si dio Istra Inspirit glumačke postave?

Ako se ne varam, već sedam godina. (Možda i više! Glumci i matematika.)  Sjećam se  prve izvedbe Crispa kao da je jučer bilo. U njoj smo sudjelovali Petra Blašković, Nenad Pavlović i ja, bilo je to koncertno čitanje na trgu u Medulinu jednog vrućeg ljetnog poslijepodneva.

Morganovo blago (Dvigrad) 

3. Koja ti je najdraža uloga i zašto?

Crispo. Ne samo zato što je i prva, ujedno i naslovna, već zato što je riječ o jednom mladom careviću, ratniku (tu smo negdje po godinama) koji zbog strasti za ženom gubi glavu. Ali doslovno. Njegova životna priča zaintrigirala me još kad sam se prvi put susreo s njom radeći na tekstu za predstavu. Crispo je jedan odlučan mladić usijane glave, temeperamentni sin cara Konstantina, strastveni ljubavnik i veliki zaštitnik Rimskog carstva. A najveća sličnost nam je što obojica idemo glavom kroz zid.

4. Što za tebe znači Istra Inspirit?

Zajedničko stvaralaštvo, spoj povijesti i kazališta, sukus mirisa i okusa kroz vrijeme.  Puno se lijepih uspomena nakupilo u ovih nekoliko godina, upoznao sam mnoge zanimljive ljude, odigrao pregršt intrigantnih likova i postao dio jedne velike priče, a moglo bi se reći i obitelji. Za mene je Insprit upravo ono što on i jest – putovanje kroz vrijeme. Ima li što ljepše?

Vještica Mare (Svetvinčenat)

5. Koliko dugo se baviš glumom?

Počeo sam relativno rano, kad sam imao svega 11 godina. Tada kao i sad obožavam glumu na isti način i budem sretan poput djeteta kad krenem raditi na nekom novom projektu. Kažu da ako izabereš posao koji voliš nećeš raditi nijedan dan u svom životu – i to je istina. Gluma nije moj način življenja, ona je moj životni put.

6. Kad si otkrio strast prema glumi?

S 11 godina upisao sam Dramski studio jer sam htio postati hollywoodski glumac. Već tada je u meni postojala velika strast, a pokazatelj iste je i činjenica da sam radije provodio sate na probama u kazalištu nego u školskoj klupi. Školu sam smatrao preprekom koju moram savladati ako se želim baviti poslom iz snova.  Tako je i bilo. Prepreka je bila junački savladana, a moj put vodio je ka Osijeku gdje sam upisao Umjetničku akademiji i dobio titulu magistra glume.

Rogovi ili volovi? / Questioni di corna (Bale)

7. Koliko svoje akademsko znanje možeš iskoristiti unutar inovativnog proizvoda kao što je Istra Inspirit?

Akademija i fakultetsko obrazovanje daju glumcu tehniku i alat s kojim može baratati tijekom svog umjetničkog života i stvaralaštva.  Istra Inspirit je jedan jedinstven proizvod koji ne spada u klasično kazalište te samim time iziskuje puno veći spektar vještina od glume same. Glumačka tehnika glasa ili umijeće javnog nastupa samo jedan od segmenata koje ovaj proizvod traži jer su predstave ambijentalnog tipa i to na otvorenom, a posjećuje ih velik broj ljudi.

Profesor Epolonius de Histri vodi znatiželjnu publiku kroz povijest, mitove i legede na otoku Sveti Nikola (Poreč Open Air festival)

8. Kako koristiš svoje slobodno vrijeme? Koji su tvoji hobiji, baviš li se nekim sportom?

Ono malo slodobnog vremena uvijek se trudim iskoristiti na najbolji mogući način. Najčešće je to u krugu prijatelja s kojima volim putovati. Evo baš nedavno sam bio u Berlinu koji me oduševio, to je grad po mojoj mjeri i ukusu – drugim riječima ludilo mozga. Nemam nekih konkretnih hobija, ali volim gledati američke serije i filmove, to me opušta. A što se sporta tiče, po tom pitanju sam aktivan. Redovni sam korisnik teretane, a navečer trčim. Za glumca je važno da je u kondiciji i da dobro izgleda. Mnoge uloge se dobivaju na temelju tjelesnog izgleda.

 9. Koja je razlika između klasičnog teatra i Istra Inspirit doživljaja?

Istra Inspirit u sebi sadrži elemente klasičnog kazališta, ali to nikako nije. Klasično (grčko-rimsko) kazalište podrazumijeva scenu (pozornicu) i publiku koja sjedi dok gleda predstavu. U Insprit predstavama ta forma u principu ne postoji.  To su predstave u kojima publika aktivno sudjeluje u sadržaju kroz pjesmu, ples i glumu.  Mnoge Inspirit predstave su u pokretu, dakle publika hoda od lokacije do lokacije na kojima se odvijaju scene. U Inspirit predstavama ne trebaju samo glumci i izvođači biti fit, već i publika. 

 10. Gdje se vidiš u budućnosti?

Od nedavno sam stanovnik grada Zagreba gdje ću raditi na par zanimljivih projekata koje ne bih sada otkrivao budući su još u realizaciji. Moja je velika želja proputovati svijet, a što se posla tiče, ciljam na Ameriku jer ipak je to moj neostvareni dječački san.

Casanovafest (Vrsar)

Zahvaljujemo Frani na ovom zanimljivom intervjuu uz podsjetnik na sve bezvremenske predstave kojih je on dio te u kojima je ostavio svoj dubok trag kao glumac i izvođač.  Pozitivna energija, otvoren um i sposobnost prenošenja emocija publici od početka su sastavni dio Istra Inspirita, a isto se može prepoznati i kod Frane. Veselimo se daljnjoj suradnji i još više doživljajima koje stvaramo!

Post S Franom Novljanom na ‘ti’ je prvi puta viđen na Istra Inspirit Blog.

1. Jedinstvena glumačka postava

 Uporno tvrdimo da ono što vam pružamo je Istra Inspirit doživljaj. A zašto to nije predstava? E pa, uz naše glumce koji su akademski obrazovani iznova vas oduševljavaju naši glazbenici, žongleri, plesači, fire show izvođači… To je originalna talentirana postava  gdje ne nedostaje pozitivne energije i mi bez njih ne možemo zamisliti Istra Inspirit doživljaje. Ponekad zna biti vruće, naporno, napeto ili pak može nedostajati pokoji rekvizit. Ali, na njihovim licima to ne možete vidjeti, što ih čini profesionalcima.

Poklon  glumaca na  Istra Inspirit doživljaju u sklopu Poreč Open Air festivala

2. Kostimi u skladu s putovanjem kroz vrijeme

Veliku pažnju posvećujemo kostimima, koji pristaju ‘vremenu’ u kojem se Istra Inspirit doživljaj izvodi. Kostimi su rađeni prema karakteristikama povijesnog razdoblja kojima pripadaju. Kostimi čine Istra Inspirit prepoznatljivim te zbog njih lokaliteti naših doživljaja ožive. Ne zaboravljamo ni kozu pripovjedača, koja je naš službeni simbol i koja je sastavni dio naših priča.

CasanovaFest u Vrsaru 

3. Oživljena povijest

Inspiracija u osmišljavanju doživljaja su istarske legende, priče i mitovi. Istra je nepresušan izvor uzbudljivih priča koje vam prezentiramo na sasvim drugačiji način. Istra Inspirit doživljaji imaju u sebi i edukativnu komponentu koja je prikladna za mlade i stare, domaće i strane posjetitelje.

Petra B. Blašković u ulozi travarke Mare Radoslovich (Vještica Mare)

4. U korak smo s vremenom

Iako je Istra Inspirit nadahnut poviješću, svejedno se želi biti u korak s vremenom. Sve novitete na društvenim mrežama rado popratimo, a to znači da ćemo na našoj Facebook stranici prenositi uživo, što možete vidjeti ovdje ili na Instagram profilu pokazati vam dijelove Inspirita u Instagram stories.

5. I po zimi Inspirit(ić) živi 

Istra Inspirit doživljaji su, do sad ste mogli i sami zaključiti, ljetnog karaktera. Osim što se u ovim zimskim mjesecima rade planovi za sljedeću sezonu, Istra Inspirit posjećuje vrtiće i škole u sklopu zavičajne nastave. Trudimo se predstavljanjem istarske povijesti školarce zainteresirati za njihov zavičaj i proširiti njihovo znanje o specifičnoj povijesti Istre.

Mitska bića Istre

6. Istra Inspirit ima prijatelje i izvan Hrvatske

U naše Inspirit doživljaje često su uključena i studentska udruženja poput Aiesec – a i Eurodysee – a. Tijekom tih suradnji upoznali smo studente iz različitih krajeva svijeta – Egipta, Turske, SAD-a, Španjolske, Češke, Italije i Poljske. Drago nam je da smo bili u mogućnosti upoznati ih i predstaviti im Istru i naše Inspirit doživljaje.

Aiesec praktikanti 

7. Priprema je ključ svega

Ono što vi vidite i doživite kada dođete na jedan od naših doživljaja, rezultat je priprema koje traju i po nekoliko mjeseci. U pripreme su često uključeni volonteri, odnosno studenti koji pritom imaju uvid u sve faze organiziranja naših Inspirit doživljaja. Između ostalog, bilo je uključeno dvjestotinjak studenata (2012. – 2016.) smjera Kulture i turizma sa Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli. Ponekad pripreme uključuju i izradu rekvizita, nošenje bala sijena ili stolova, ali jednom kad započne čarolija Inspirit doživljaja, zaborave se poneki teški trenutci. Uložen trud se uvijek isplati, a najbolji dokazi su mnogobrojne nagrade kojima je projekt okrunjen i naša mnogobrojna publika.

Post 7 stvari koje niste znali o Istra Inspiritu je prvi puta viđen na Istra Inspirit Blog.

Povodom tog dana, prisjetili smo se Istra Inspirit natječaja „Osmisli svoju priču, bajku ili legendu“ i priče „Srednjovjekovna priča o kozi i pastiru“ autorice Sanje Brnobić iz Pule koja je ujedno osvojila i treće mjesto na našem natječaju.

S obzirom da će se Svjetski dan pripovijedanja održati u nedjelju, 20. ožujka, ovim putem htjeli bismo objaviti još jednu zanimljivu priču iste autorice, koja je posvećena hrabrim ženama, što je ujedno i ovogodišnja tema događanja. Priča je inspirirana istinitim događajem iz Drugog svjetskog rata.

U pismu sve piše

U mračnoj sobi, maloga mjesta Luce je disala. Vodila je svakojake bitke sa sobom. A vani se vodio rat. Kosu je nosila u pletenici, nije ju puštala da diše. Sve su njene školske prijateljice poslušno ispunjavale želje roditelja, no ona nije bila jedna od njih. Noću bi osluškivala cestu, kao sova bila je budna. Rat se odvijao, tko bi samo mogao mirno zaspati, osim da ne usne zauvijek! –mislila je u sebi.Ujutro bi se uhom prilijepila za radio ne bi li čula kakvu novost. Bila je u stanju pripravnosti. Znala je da se povijest odvija pred njenim vratima. Srce joj je radilo ubrzano,bila je napeta. Nije vjerovala u nikakvu ideologiju, ni u boga, vjerovala je samo u to da ljudi rade razliku. Acta nonverba, ponavljala je u sebi.

• Luceeeee! Ajde doma materi, ča svitliš pod tim svitlom, bogati! Kasno je! – povikao je Marko, stariji gospodin koji je šetao u predvečerje selom.
• Evo sad ću, barba, sad ću! – odgovorila je tiho Luce, iako se opirala povratku kući.

Luce je voljela ulične lampe, za njih bi se rukom hvatala pa vrtila ukrug. Znalo joj se sve u glavi pomiješati od vrtnje, ulica bi poprimila drugačiji oblik i na tren bi izgubila svijest, a zatim bi se naglas nasmijala! Nekada su joj prazne ulice grada davala osjećaj mira, no zadnjih dana osjećala se napetost u zraku. Nijemci su blizu!

Njemačka je vojska već okupirala jedan dio okolnih mjesta, no u njeno još nije stigla. Načula je kako najprije dolaze po mladiće njenih godina, a kasnije i po ostale koje odvode u logor, ljepšu riječ za smrt. Znala je poimence svakog iz svog mjesta i osjećala je potrebu da napiše na papir sva imena, počevši od muškaraca, prvo onih mlađih, pa starijih, djece i žena. Pored svakog imena napisala bi jednu natuknicu, što bi joj prvo palo na pamet za tu osobu, ukratko. Dok je pisala osluškivala je tišinu svoje sobe. Kako je mirno! – mislila je u sebi. No, jesu li to zadnji trzaji mira, ili je zatišje pred buru – pitala se Luce.

Stiglo je novo jutro, a Luce je odmah nakon buđenja odjurila ravno u poštu. Tamo je radila njezina starija sestra. Bila je već deset godina glavna kurirka u mjestu, svi su je poznavali i poštivali. Luce bi pratila sestrine ruke dok je ona slagala pisma u posebne kutije po abecednom redu. Zanima me što sve piše unutra, tko koga voli, a tko koga ostavlja – mrmljala bi Luce sebi u bradu. Karla ju je smatrala nestašnom i previše luckastom, pogotovo jer se Luce uvijek svima suprotstavljala. No, bila joj je mlađa sestra pa iako to nije htjela priznati voljela je svoju malu nestašnu sestricu jer ju je podsjećala na dijete u njoj samoj koje je zatomila otkad radi ozbiljan kurirski posao. Osjećala je da mora biti ozbiljna zbog odgovornosti koju je nosila na svojim leđima. Ne daj bože da nekome kasni mirovina, ili da netko ne dobije pismo svoga voljenoga, ili da kasni obavijest o umrlima. Sve je to bilo na njezinim leđima, stoga si je Karla rijetko dopuštala opuštenije trenutke.

• Ma Luce, ča to delaš!Pušti pisma i dokumente na miru! – vikala je Karla na svoju mlađu sestru.

Luce se nasmijala i nježno zagrlila sestru.Ali ja ti pomažem! – namigujući je izgovarala.

Juriiiiiim!! – u letu je povikala i odjurila iz pošte kao da je gone.

Karla je djelovala jako ozbiljno, no kad bi se nasmijala otkrila je svoju nutrinu, nježniju stranu, punu topline. No, čim bi sama osjetila da se to primjećuje naglo bi se uozbiljila. Znala je to Luce pa bi ju često zadirkivala, a često i škakljala kad god bi uhvatila priliku, jer je znala da bar tada neće moći ostati ozbiljna. Kad bi se Karla nasmijala Luce bi se u tom trenu osjećala voljeno. Taj je osjećaj davno izgubila, zajedno sa svojom majkom koja je umrla u trenu kad je nju porodila. Imala je samo sestru na ovome svijetu.

Oca su rijetko vidjele doma, on je provodio dane tugujući u lokalnoj krčmi ili radeći na polju. Prepustio je sve starijoj kćeri i odgoj mlađe i cijelo domaćinstvo. Luce je imala samo sliku na kredenci i nekoliko opisnih pridjeva o majci, koje je čula od oca. Često je na slici vidjela sličnost, ili ju je bar pokušavala vidjeti.

• Moje su obrve iste kao tvoje- mrmljala je u sebi Luce, dok bi prstima prolazila preko slike.

Zamračilo se u selu. Ulične lampe nisu gorile kao inače. Čuo se marš vojnika kroz ulice. Karla je naredila ocu da zamrači sve prostorije, samo je jedna svijeće gorila u dnevnom boravku. Bila je posebno nervozna taj dan. Luce nije razumjela zašto.

• Kod susjeda Jure su Nijemci! – potiho je šaputala Karla.

Karla i otac su su nešto mrmljali jedno drugom, a Luce je vidjela kako se Karlino lice odjednom naglo počelo znojiti.

• MachenSiedieTüreauf![1]– čulo se na vratima!

Otac je odškrinuo vrata, a četvorica vojnika je ušlo naglo, gurnuvši ga sa strane.

Koja je Karla od Vas dvije? – upitao je jedan od vojnika.

Ja sam! - odgovorila je Karla i istupila ispred vojnika.

Vodite ju! – povikao je čovjek sa dubokim zelenim očima.

Otac i Luce gledali su jedan drugoga i pritom se ukipili. Strah im se uvukao u kosti, kao neizlječiva bolest.

Zanijemili su.

Tu noć Luce je drhtala u krevetu. Nije se mogla umiriti, niti zaspati. Cvokotali su joj zubi, ali ne od hladnoće već od očaja. Otac je rano negdje otišao, Luce je čula samo njegove korake pred zoru. Nije znala što joj je činiti, osjećala se bespomoćno.

• Luceeeee- netko je vikao u dvorištu njezine kuće. Požuri , Luceeeee !

Luce je žurno navukla pletenu haljinu na sebe, namjestila pletenicu, obula cipele i potrčala prema izlazu.

Vani ju je čekao barba Jure, njihov susjed, čiji je sin bio u partizanima.

• Dite moje, reci barbi,ko boga te molim,di je Karla ? – uplašeno je upitao Jure.
• Odveli su je sinoć Nijemci, barba.
• Ajme bože moj premili, majko božja!
• A zašto barba tako, vratiti će ju živu i zdravu, nije ona ništa učinila! –rečeLuce samouvjereno dok je Jure nervozno hodao po dvorištu.
• Luce moja, dite moje, cvitenepropupani! Sestra ti ima pismo u košulji, što ga je meni sinoć nosila ali nije mi ga stigla dati prije nego li su vojnici stigli.
• Pismo?
• Da, od Milana, sina moga, koji je na fronti. Došli su sinoć po njega, a on se skriva tjednima od Nijemaca. U pismu piše gdje je otvore li pismo, naći će ga i streljati!
• A ako im pismo ne bude dala, tada će Karlu, ajme, ne, Karlu, barba! – Luce je zaplakala, noge su joj se odsjekle i u sekundi se našla na podu. Jure je kleknuo uz Luce, čvrsto ju zagrlio i brisao joj suze, naboranim rukama.

Karlu su u lisicama doveli u mjesni odbor sela, koju su sada Nijemci koristili za svoje potrebe.

• Molim Vas mogu li samo u toalet? – ponizno je upitala oficira, pred ulazom u njegovu prostoriju.
• Imaš minutu! I da ne bi povukla vodu! Odbrojavam! – ljutito je odgovorio oficir dok je palio cigaretu.
• Frauen![2]– promrmljao je sebi u brk.
• Karla je ušla u malu prostoriju sa čučavcem, i na brzinu izvadila pismo iz džepića na košulji. Znala je da vodu ne smije povući, a pismo će joj naći čim izađe iz toaleta koji je imao visoke stropove i mali prozorčić do kojeg ne bi stigla niti da se ima na što popeti. Karla je pismo napola rastrgala, rukama, koliko je mogla, pazeći pritom da se to ne čuje. Gurnula je usta, dio po dio i počela ga žvakati kao da je najfinije jelo. Žvakala ga je i gutala u isto vrijeme, nije razmišljala samo je gutala i žvakala, dok joj je srce kucalo ubrzano. Oblio ju je hladan znoj, no nije posustala, samo je gutala i žvakala dok nije sve progutala.
• Kommraus![3]Povikao je oficir, znala je da mora izaći.
• Sjedi tu i reci nam gdje si sakrila pismo!
• Pretražite ju!- naredio je oficir.
• Pretražili su ju cijelu, a jedan od vojnika otrčao je u toalet ne bi li što našao.
• Sie hat unshereingelegt, laßtsienurgehen, damitichsienichtmehrsehenmuss![4] – lupao je šakom po stolu, i vikao.

Karli su skinuli lisice, i pustili je vani. Pješke je krenula kući. Polako joj se vraćala boja u obraze. Bila je sretna kao malo dijete, čak je i pjevušila. Došla je kući gdje su je svi čekali. Luce joj je skočila u zagrljaj čim ju je ugledala, dok je Jure sa suzama u očima čekao na njen glas.

• Milan će Vam doći kući zdrav i živ, barba, pojila sam pismo, neće ga najti! – rekla je staloženo Karla.
• Ča si??
• Pojila sam ga, ča san drugo mogla!

A sada oče zasvirijenu, na harmonici, a ti Luce sidi mi u krilo, sestrice moja!

Vidiš Luce, sve je dobro, svitlo sestrino, svit je tvoj samo ko znaš! – rekla je Karla sestri dok joj je sjedila u krilu.

Živjeli! – povikala je Karla. I svi su odzdravili.

[1]Otvoritevrata!

[2]Žene!

[3]Izlazi van !

[4]Prešla nas je, pustite je neka ode, da ju više ne vidim!

Autorica: Sanja Brnobić

Post U pismu sve piše je prvi puta viđen na Istra Inspirit Blog.

Slovenski putopisac i povjesničar Janez Vajkard Valvasor u svom djelu Slava vojvodine Kranjske objavljuje priču o Juri Grandu, prvom vampiru što ga je književnost zabilježila imenom i prezimenom. Radnja njegove priče se odvija u Kringi. Svoje enciklopedijsko djelo u kojem se spominje istarski vampir objavljuje u njemačkom gradu Nürnbergu daleke 1689. godine. Prema Valvazorovu djelu, godine 1672. umire Jure Grando te ga lokalni svećenik sahranjuje prema kršćanskim običajima. Međutim, nakon pogreba je viđen kako šeće noću. Od tada se pokojnik, u kasan sat, ukazivao mnogima, hodajući ulicama amo-tamo, zakucavši na svačija vrata, a najviše je maltretirao svoju udovicu. Mnogi ljudi potom su umrli. Iz kuća, na čija bi vrata pokucao, ubrzo bi nekog iznijeli mrtvog.

“U jednoj mračnoj noći 1672. godine devetoro mještana Kringe, predvođeno seoskim poglavarom i svećenikom, zaputilo se na groblje odlučno da se obračuna s napašću koja je 16 godina terorizirala selo. Mještanin Jure Grando još otkad je umro 1656. godine bio je počeo svake noći ustajati iz groba, lutati mjestom, lupati na vrata kuća u kojima bi uskoro netko umro, te posjećivati i maltretirati svoju udovicu Ivanu. Devetoro je egzekutora otkopalo grob neumrlog noćnika i u njemu zateklo očuvano tijelo rumenih i nacerenih obraza. Nakon neuspješnog probadanja glogovim kolcem, vampiru je odrubljena glava, grob zatrpan i nakon toga Jure Grando više nikada nije uznemiravao mještane Kringe!”

Upravo ovako glasi legenda o najstarijem dokumentiranom europskom vampiru – istarskom štrigunu Jure Grandu. Vjerovanje u vampire kojima se u grobu nastavlja život, pa stoga rado napadaju snažne i zdrave pojedince i sišu im krv, ne svodi se međutim ni u kom slučaju samo na Istru, već je to vjerovanje rasprostranjeno i u podunavskim krajevima, među Vlasima, Srbima i Bugarima. Više izvještaja pokazuje da je nekoć bilo vrlo rasprostranjeno i među sjevernim Slavenima.

Jedan od najznačajnijih likova široke lepeze natprirodnih junaka i bića, Jure Grando, spada u zapisane legende. Često se vampiru nadodaje istarski sinonim štrigon (kao što Valvasor u svom djelu opisuje Juru Grandu riječju Strigon, tj. štrigun), a koje Istrijani daju zloj vještičjoj spodobi koja djeci siše krv, tj. tako Istrijani zovu takve nemirne mrtvace baš kao što je vampir. Taj istarski sinonim dolazi od latinske riječi strix. Tako su poganski Rimljani nazivali jednu noćnu pticu, preciznije sovu, koja djeci ili dojiljama siše mlijeko ili krv, ili takvu vješticu koja poput te ptice siše djecu ili dojilje. Jure Grando je nadahnuo pojavu vampirske književnosti u 19. stoljeću, te je preteća svjetski popularnog grofa Drakule.

NOĆ JURE GRANDA U PAZINSKOM KAŠTELU

Jeste li već počeli osmišljavati maske za najstrašniju noć u godini?

Ukoliko vas je ovaj članak zantrigirao, maskirajte se i posjetite nas u sobi Julesa Vernea u Pazinskom kaštelu, u subotu 31.10 u 19 sati i zabavite se uz bend TTRT.

Mala pomoć, naš Jure Grando nije klasični “hollywoodski” vampir. Prilikom osmišljavanja kostima imajte na umu da je on bio istarski seljak.

Članovi žirija za odabir najboljeg kostima, a ujedno i osnivači inicijative o valorizaciji legende o Juri Grandu su:

DAVOR ŠIŠOVIĆ, novinar i publicist

MLADEN RAJKO,  član odbora za turizam Općine Tinjan

RADENKO SLOKOVIĆ, direktor Turističke zajednice središnje Istre

Očekujemo vas u kreativnim i strašnim kostimima istarskog vampira. Za pobjednike izbora najboljeg kostima Jure Granda pripremili smo zanimljive nagrade:

• Istarski pršut, Općina Tinjan
• Advent u Grazu, jednodnevni izlet za dvije osobe 12.12., agencija Birikina putovanja
• Slastice po izboru, Reginex

Specijalna ponuda – RAKIJA GLOGOV KOBAC (rakija od GLOGOVOG crnog trna)

KOBNA za vampire dok ljude samo ošamuti!

Očekujemo vas u kostimima strašnog vampira!

Više informacija potražite na Facebook stranici Istra Inspirita:

https://www.facebook.com/events/403563733169424/

Autor teksta: Marija Feher, suradnica i volonterka na projektu Istra Inspirit.

Tijekom studija Kulture i turizma na Sveučilištu u Puli bavila se proučavanjem

teme o istarskom vampiru, a na temu Jure Grando obranila je i svoj diplomskoi rad.

Post NOĆ JURE GRANDA U PAZINSKOM KAŠTELU je prvi puta viđen na Istra Inspirit Blog.

Kao što je poznato ‘Crispo’ uprizoruje ljubavne priče s rimskog dvora. Priča se vrti oko povratka mladog prijestolonasljednika Crispa kojeg je njegova zla maćeha Fausta pokušala zavesti ne bi li zadržala krunu. Urote i ljubavne spletke koje počinje smišljati nakon što je odbijena, okosnica su ove interaktivne predstave koju su uspješno odigrali brojni profesionalni glumci, glazbenici, žongleri i gutači vatre. Za režiju ovog Inspirita zaslužna je Petra Blašković, koja ujedno i glumi Faustu, a mladog Crispa glumi Franjo Tončinić. Brojnu izvođačku ekipu čine Nenad Pavlović, Denis Brižić, Elena Orlić, Antonio Jakupčević, Kristijan Dellabernardina, Sedina Cerovac, Zoja Poropat, Jasna Petković, Nataša Dragun (glazbenica), Anka Kovač-Augstiny (glazbenica) te mnogi drugi. U predstavi također sudjeluje nezaobilzni MVS Nešpula, te rimske boginje s Miss Istre Elenom Jung.  Šminku i wellness potpisuje Ivna Škoro.

Istra Inspirit se zahvaljuje Općini Medulin i Turističkoj zajednici Općine Medulin na podršci kao i brojnim studentima Sveučilišta Jurja Dobrila te volonterima i brojnim udrugama kao i svim ostalima koji ovdje nisu spomenuti, a doprinijeli su da se ovaj projekt uspješno realizira. Posebno hvala PBZ-u.

Fotografije: Istra Inspirit

Post Crispo oduševio brojnu domaću i stranu publiku na Vižuli je prvi puta viđen na Istra Inspirit Blog.

Srijeda je, 25. kolovoza 2014. godine. Nakon brojnih kišnih dana ove u najmanju ruku čudne sezone, sunce je napokon zasvijetlilo i kao da poziva na lijeno izležavanje na plaži i odmor. No, ta se riječ nekako zagubila u rječniku Inspirit ekipe koja marljivo odrađuje finalne pripreme za premijernu izvedbu najnovijeg Istra Inspirit doživljaja – „Morganovo blago“ u Dvigradu.

Jesu li stigli svi kostimi? Kada počinje šminkanje glumaca? Imamo li dovoljno ulja za baklje kojima ćemo sutra osvijetliti mistične ulice Dvigrada? Gdje će biti sakriveno blago Henrya Morgana, a gdje karte pomoću kojih će publika to blago i tražiti?

U moru pitanja koja su nam se tada vrtjela glavama, nismo ni primijetili kolikom se brzinom Sašin stol puni papirićima s imenima gostiju koji su rezervirali karte. Kada se boja njegova stola promijenila u ‘post-it’ boju (:-)) i kada smo ta imena napokon i pobrojali, shvatili smo da karata za sutrašnju premijeru više – nema! U tom nam je trenu postalo jasno kako su gusari osvojili publiku i prije nego su kročili u Dvigrad.

Doista, „Morganovo blago“ pokazalo se najbrže prodanim Inspiritom ove sezone i doživljajem o kojemu se i toliko mjeseci kasnije priča s jednakim oduševljenjem kao onda kada smo prvi puta zapjevali i zaplesali s Henryem Morganom i dopustili njemu i njegovim gusarima da nas zarobe. Dok je publika veselo pjevala i plesala s Morganom i družinom, s osmjesima na licima i puni ponosa, u glavama smo vrtjeli sve što smo prošli kako bismo među zidine očaravajućeg Dvigrada ponovno unijeli život i predstavili ove ruševine srednjovjekovnog grada u jednom sasvim novom svijetlu.

Kako je Dvigrad došao na red

Sve je započelo jednog kišovitog jesenskog dana poput ovoga kada smo na povratku sa predstavljanja Inspirita u Zagrebu započeli razgovor o oživljavanju dvigraskih legendi kroz Inspirit. Nabrajajući priče i legende po kojima je Dvigrad poznat, već smo tada znali da on mora postati dio obitelji Inspirit dožvljaja. Uslijedilo je puno istraživanja, sakupljanja priča i umrežavanja svih koji bi na neki način mogli biti uključeni u priču o novom Inspiritu. Veliko nam je ohrabrenje bila podrška Općine Kanfanar i općinskog načelnika Sandra Jurmana koja je bila prisutna od početka do kraja stvaranja ove priče, a koji su Istra Inspirit doživljaj u Dvigradu prepoznali kao priliku za promociju i valorizaciju materijalne i nematerijalne kulturne baštine općine, ali i kao novi, snažan motiv turističkih dolazaka. Zajedničkim smo snagama u novu Inspirit priču uveli i mališane kanfanarskog vrtića koji su već za vrijeme maškara pokazali kako i oni žele biti gusari, a uskoro se priključilo i Kulturno-umjetničko društvo „Dvigrad“ koje je na „Morganovom blagu“ tradicijskim istarskim plesovima pokazalo kako se zabavljalo i veselilo stanovništvo Dvigrada prije nego ga je poharala kuga. Uz fantastičnu redateljicu Petru Blašković, priča o dolasku zloglasnog gusara Henrya Morgana u Dvigrad vrlo je brzo je primila svoj konačan oblik. Njena mašta, stručnost i znanje o tome kako oživjeti priču, koje je dokazala sad već nebrojeno puta, još jednom su se pokazali punim pogotkom.

Zašto je baš Morgan poseban?

No, u trećoj godini oživljavanja priča kroz Inspirit doživljaje, za kraj smo sezone željeli učiniti korak više, nešto što će cijelu priču podići na još višu razinu. Morganovo blago je tako prvi Istra Inspirit mjuzikl, u kojem je autorska i ostala glazba zauzela prvo mjesto. No, ne govorimo o mjuziklu s Brodwaya, već zabavnoj i interaktivnoj predstavi u kojoj ćete rado zapjevati s nama:

”What will we do with the drunken sailor? What will we do with the drunken sailor? What will we do with the drunken sailor early in the morning?”

Tako je ova predstava uključila i gutače vatre, izvođače breakdancea i parckour vještina, glazbenike koji su osmislili sasvim novu autorsku glazbu… Kao i inače na Inspiritima, publici nismo dopustili pasivnost; naši su je gusari pretvorili u članove svojih posada i pozivali na pjesmu, ples i gusarske igre, a na kraju i potragu za gusarskim blagom. Brojna su iznenađenja tijekom predstave izazivala i raznolike rekacije; od suosjećanja s turbulentnim životom Henrya Morgana („Brižan Henry, tu ga nidan ne kapi ča predika, ni mu laka.“), do zaprepaštenja bahatošću njegovih gusara kada bi zaskočili na nečiji stol („OMG, they are insame! They will kill me!“). Naravno, ne smijemo zaboraviti ni gusarsku večeru čiji je meni bio osmišljen na temelju detaljnog istraživanja o prehrani gusara i savršeno se uklopio u cijelu priču. Lizalo se prste, a dvigradske su se zidine orile od smijeha i pjesme.

Danas, kada već spremamo sljedeću sezonu, i dalje se duboko nasmijemo prisjećajući se iznenađenih lica naše publike i ponosno pregledavamo ankete s odličnim ocjenama. Mi smo zadovoljni – –  još smo jednu legendu oživjeli, još jedno zaboravljeno mjesto dobilo je novo ruho. A vi? Želite i vi saznati kako izgledaju „Pirati s Kariba“ na istarski način? Vidimo se na „Morganovom blagu“ u 2015. godini!

Ukoliko nam se želite pridružiti u 2015. na Morganovu blagu, kliknite

ovdje

i možete kupiti ili rezervirati svoje karte:)!

Datumi održavanja: 

25.06.2015 – 19:30
18.08.2015 – 19:30

Post Kako se kapetan Morgan vratio u Dvigrad je prvi puta viđen na Istra Inspirit Blog.

Zasigurno ste čuli za priču o ljubavniku nad ljubavnicima, zavodniku nad zavodnicima, galebu nad Dalmatincima, koja je obišla svijet. Često tvrdeći da je fiktivni lik Don Juana Demarca zasnovan na povijesnim činjenicama koje počivaju na burnom životu Casanove, zaljubljenici u priče o strastima i zavođenju, drže ovu dvojicu na tronu ljubavnog umijeća. No, dok je Don Juan tek plod mašte, neki bi rekli i arhetip koji predstavlja ono zavodničko u nama, Casanova je hodao zemljom, i utjelovio mnoge priče, katkad i legende, koje i danas golicaju maštu.

Giacomo Girolamo Casanova Chevalier De Seingalt bio je talijanski zavodnik koji je pripadao europskom elitnom krugu 18. stoljeća. Svestrani intelektualac, violinist, špijun, diplomat te na koncu i pisac, često je povezivan sa skandalima (u pravilu vezanima uz žene ), a nakon burnih sedamdesetak godina života složio je nekoliko tomova papira ispisanog čistom erotikom svoga života i tu životnu priču kojoj bi mnogi zavidjeli, nazvao jednostavno Historie de ma vie, odnosno Povijest mog života. Pitate se kakva je ta povijest njegova života?

Od svećenika do ljubavnika

Njegova priča počinje u Veneciji, gdje je rođen 1725. godine. Casanova je planirao postati svećenikom jer je u ono doba to bila financijski isplativa opcija i mislio je kako će se na taj način obogatiti. Međutim, nije uspio u tom naumu jer je počeo izlaziti sa ženama i uživati u njihovom društvu. Neke od priča kažu kako se nadređenima u crkvi nije dopadalo njegovo pijano padanje za vrijeme propovijedi niti intimna druženja sa ženama. Planirao je isto tako i postati vojnikom, međutim i taj se plan izjalovio, pošto je svoj položaj smatrao dosadnim, a svoju plaću je lako gubio u kockarskim dugovima. Putuje u Istanbul, ali se na kraju opet vraća u Veneciju. Priča kaže da je nakon povratka u rodni grad zapeo u lošem društvu i na jednoj su od večera, kada se na veliko častilo i pilo, Casanova i njegovih sedam prijatelja pridobili jednu ženu i odvojili ju  od njena supruga i ona navodno te večeri vodi ljubav s cijelim društvom. Ovaj je nestašni mladić bio na samome dnu kad mu se posrećilo, spasio je život jednome plemiću i ovaj mu je u znak zahvalnosti ponudio kuću, poslugu i raskošan život. Ta mu je novonastala životna situacija itekako pomogla kako bi još lakše zavodio žene i s njima provodio noći. O svom zavodničkom potencijalu, Casanova je zapisao:

”Upornost je ključ uspjeha. Znao sam da ne postoji niti jedna žena na ovom svijetu koja se može oduprijeti neprekidnoj pažnji i ustrajnosti muškarca čija je nakana učiniti da se ona zaljubi u njega.”

Kako bi naše čitateljice komenitrale njegovu izjavu? No, nešto je manje poznato kako je volio i kad bi se žene odijevale u muškarce, a uz to što je imao brojne ljubavne afere, imao je i ljubavnu vezu s dvije časne sestre, od kojih je jedna od njih bila je i ljubavnica francuskog veleposlanika u Veneciji, budućeg kardinala. No, njegova burna biografija ne staje niti ovdje.

Persona (non) grata

Casanova nikada nije imao redovite prihode, no uspijevao je živjeti na visokoj nozi, odijevao se vrlo dobro, volio je živjeti u skupim kućama, imati kočije i sluge, pozivati na raskošne večere, trošiti na žene koje je sretao, a posebno je volio – kockanje. Čak toliko da je prokockao čitavo bogatstvo. Ipak, priča kaže kako je najveću zaradu ostvario kada je u Parizu skupini ljudi pomogao organizirati državnu lutriju. Od provizije je, u razdoblju od godine i pol, zaradio – u današnjim omjerima, milijarde eura. Jedna od njegovih anegdota kaže kako je 1755. godine završio u zatvoru zbog ‘posjedovanja zabranjenih knjiga i prakticiranja magije’. Pitamo se, ima li takav kaotičan strastveni život neku logiku, filozofiju? Kreće li se prema nekom cilju? Autorica Judith Summers u svojoj knjizi o Casanovinom životu kaže kako na koncu, ne misleći na svoju budućnost, Casanova ostaje bez svega, postaje persona non grata, nema ništa, ni ženu, ni ljubavnicu, ni zakonsku djecu, ni imovinu, ni mjesta koje može zvati svojim domom. Navodno nikada nije ni razmišljao o braku o čemu je zapisao:

”Volio sam žene čak i do ludila, ali sam uvijek više volio svoju slobodu.”

U tim zadnjim godinama Casanova iz strastvenog ljubavnika, postaje strastveni pisac.

Istarski Casanova?

O Casanovi je rečeno mnogo, snimljen je niz filmova o njegovome životu i napisano je mnogo knjiga, a ostao je vječna inspiracija ljudima koje zanima erotika, strast i nevjerojatne životne priče. Kako Casanova inspirira svijet, tako se uvukao i u pore nekih istarskih gradića, koji su u svoju tradiciju utkali niti Casanovinih pothvata. Istarska općina Bale ima svoj mali Casanova kutak otkad je Casanova posjetio palaču Bembo-Soardo i sumnja se kako je tamo imao ljubavnu aferu s nekadašnjom vlasnicom.

S druge strane, Vrsar, gradić zapadne istarske obale, diči se činjenicom da je Casanova boravio u njemu, te ga spomenuo i u svojoj knjizi. Ova je poveznica inspirirala stanovnike Vrsara da osnuje Casanovafest, festival ljubavi i erotike, potaknut upravo pričama ovog buntovnog ljubavnika. Festival je osmišljen kao manifestacija koja slavi povijesnu povezanost poznatog zavodnika Casanove i Vrsara i dokaz je kako su ljubav i erotika neiscrpan izvor inspiracije i odlična tema za kreiranje turističke atrakcije. Može li Casanovina priča biti motiv nekog putovanja, neke avanture ili nove priče u Istri? Završimo ovaj tekst u duhu Casanovinih riječi:

”Čovjek koji se želi educirati mora čitati i putovati kako bi ispravljao sve što je naučio.”

S tim mislima, u nadi za novom pričom koja može inspirirati Istru, putujemo dalje, a Casanovu pamtimo kao vječitog pustolova i zaljubljenika u žene, koji se možda šetao istim stazama kojima mi kročimo danas, tražeći još nešto samo malo više od svakodnevnog života.

Autorica:

Daria Zulim – Uskoro magistra kroatistike i project manager za EU projekte. Kreativka, plesačica, model, volonter, lektor, član udruge mladih sVrha. Pozitivka, društvena, zabavna, iskrena.

Post Casanova ili kemu je ljubav zapovidala je prvi puta viđen na Istra Inspirit Blog.