Zasigurno ste čuli za priču o ljubavniku nad ljubavnicima, zavodniku nad zavodnicima, galebu nad Dalmatincima, koja je obišla svijet. Često tvrdeći da je fiktivni lik Don Juana Demarca zasnovan na povijesnim činjenicama koje počivaju na burnom životu Casanove, zaljubljenici u priče o strastima i zavođenju, drže ovu dvojicu na tronu ljubavnog umijeća. No, dok je Don Juan tek plod mašte, neki bi rekli i arhetip koji predstavlja ono zavodničko u nama, Casanova je hodao zemljom, i utjelovio mnoge priče, katkad i legende, koje i danas golicaju maštu.

Giacomo Girolamo Casanova Chevalier De Seingalt bio je talijanski zavodnik koji je pripadao europskom elitnom krugu 18. stoljeća. Svestrani intelektualac, violinist, špijun, diplomat te na koncu i pisac, često je povezivan sa skandalima (u pravilu vezanima uz žene ), a nakon burnih sedamdesetak godina života složio je nekoliko tomova papira ispisanog čistom erotikom svoga života i tu životnu priču kojoj bi mnogi zavidjeli, nazvao jednostavno Historie de ma vie, odnosno Povijest mog života. Pitate se kakva je ta povijest njegova života?

Od svećenika do ljubavnika

Njegova priča počinje u Veneciji, gdje je rođen 1725. godine. Casanova je planirao postati svećenikom jer je u ono doba to bila financijski isplativa opcija i mislio je kako će se na taj način obogatiti. Međutim, nije uspio u tom naumu jer je počeo izlaziti sa ženama i uživati u njihovom društvu. Neke od priča kažu kako se nadređenima u crkvi nije dopadalo njegovo pijano padanje za vrijeme propovijedi niti intimna druženja sa ženama. Planirao je isto tako i postati vojnikom, međutim i taj se plan izjalovio, pošto je svoj položaj smatrao dosadnim, a svoju plaću je lako gubio u kockarskim dugovima. Putuje u Istanbul, ali se na kraju opet vraća u Veneciju. Priča kaže da je nakon povratka u rodni grad zapeo u lošem društvu i na jednoj su od večera, kada se na veliko častilo i pilo, Casanova i njegovih sedam prijatelja pridobili jednu ženu i odvojili ju  od njena supruga i ona navodno te večeri vodi ljubav s cijelim društvom. Ovaj je nestašni mladić bio na samome dnu kad mu se posrećilo, spasio je život jednome plemiću i ovaj mu je u znak zahvalnosti ponudio kuću, poslugu i raskošan život. Ta mu je novonastala životna situacija itekako pomogla kako bi još lakše zavodio žene i s njima provodio noći. O svom zavodničkom potencijalu, Casanova je zapisao:

”Upornost je ključ uspjeha. Znao sam da ne postoji niti jedna žena na ovom svijetu koja se može oduprijeti neprekidnoj pažnji i ustrajnosti muškarca čija je nakana učiniti da se ona zaljubi u njega.”

Kako bi naše čitateljice komenitrale njegovu izjavu? No, nešto je manje poznato kako je volio i kad bi se žene odijevale u muškarce, a uz to što je imao brojne ljubavne afere, imao je i ljubavnu vezu s dvije časne sestre, od kojih je jedna od njih bila je i ljubavnica francuskog veleposlanika u Veneciji, budućeg kardinala. No, njegova burna biografija ne staje niti ovdje.

Persona (non) grata

Casanova nikada nije imao redovite prihode, no uspijevao je živjeti na visokoj nozi, odijevao se vrlo dobro, volio je živjeti u skupim kućama, imati kočije i sluge, pozivati na raskošne večere, trošiti na žene koje je sretao, a posebno je volio – kockanje. Čak toliko da je prokockao čitavo bogatstvo. Ipak, priča kaže kako je najveću zaradu ostvario kada je u Parizu skupini ljudi pomogao organizirati državnu lutriju. Od provizije je, u razdoblju od godine i pol, zaradio – u današnjim omjerima, milijarde eura. Jedna od njegovih anegdota kaže kako je 1755. godine završio u zatvoru zbog ‘posjedovanja zabranjenih knjiga i prakticiranja magije’. Pitamo se, ima li takav kaotičan strastveni život neku logiku, filozofiju? Kreće li se prema nekom cilju? Autorica Judith Summers u svojoj knjizi o Casanovinom životu kaže kako na koncu, ne misleći na svoju budućnost, Casanova ostaje bez svega, postaje persona non grata, nema ništa, ni ženu, ni ljubavnicu, ni zakonsku djecu, ni imovinu, ni mjesta koje može zvati svojim domom. Navodno nikada nije ni razmišljao o braku o čemu je zapisao:

”Volio sam žene čak i do ludila, ali sam uvijek više volio svoju slobodu.”

U tim zadnjim godinama Casanova iz strastvenog ljubavnika, postaje strastveni pisac.

Istarski Casanova?

O Casanovi je rečeno mnogo, snimljen je niz filmova o njegovome životu i napisano je mnogo knjiga, a ostao je vječna inspiracija ljudima koje zanima erotika, strast i nevjerojatne životne priče. Kako Casanova inspirira svijet, tako se uvukao i u pore nekih istarskih gradića, koji su u svoju tradiciju utkali niti Casanovinih pothvata. Istarska općina Bale ima svoj mali Casanova kutak otkad je Casanova posjetio palaču Bembo-Soardo i sumnja se kako je tamo imao ljubavnu aferu s nekadašnjom vlasnicom.

S druge strane, Vrsar, gradić zapadne istarske obale, diči se činjenicom da je Casanova boravio u njemu, te ga spomenuo i u svojoj knjizi. Ova je poveznica inspirirala stanovnike Vrsara da osnuje Casanovafest, festival ljubavi i erotike, potaknut upravo pričama ovog buntovnog ljubavnika. Festival je osmišljen kao manifestacija koja slavi povijesnu povezanost poznatog zavodnika Casanove i Vrsara i dokaz je kako su ljubav i erotika neiscrpan izvor inspiracije i odlična tema za kreiranje turističke atrakcije. Može li Casanovina priča biti motiv nekog putovanja, neke avanture ili nove priče u Istri? Završimo ovaj tekst u duhu Casanovinih riječi:

”Čovjek koji se želi educirati mora čitati i putovati kako bi ispravljao sve što je naučio.”

S tim mislima, u nadi za novom pričom koja može inspirirati Istru, putujemo dalje, a Casanovu pamtimo kao vječitog pustolova i zaljubljenika u žene, koji se možda šetao istim stazama kojima mi kročimo danas, tražeći još nešto samo malo više od svakodnevnog života.

Autorica:

Daria Zulim – Uskoro magistra kroatistike i project manager za EU projekte. Kreativka, plesačica, model, volonter, lektor, član udruge mladih sVrha. Pozitivka, društvena, zabavna, iskrena.