Turistički forum Istre. Prvi dio: getting ready
„Crazy with Prezi“ i dekapitacija vola na Korčuli
“The feeling one has no time to get anything done provides the pressure that guarantees one does get some things done.” ― Alain de Botton
Sigurno vam se više puta dogodilo da zbog obima trenutnih obaveza u životu imate osjećaj da ništa nećete stići. U takvim situacijama kazaljka se na satu nekako puno brže pomiče, rokovi vrište sa svih strana i odjednom vam se stvori slika Edwarda Aloysiusa Murphya kako se zlobno smiješka jer se njegov poznati zakon „Sve što može poći po krivu, vjerojatno će poći po krivu“ ponovno obistinjuje. I obično to tako biva – kada se spremate na velik broj obaveza i razmišljate kako ćete ih sve uspjeti obaviti, pojave se neke nove, neplanirane i naravno, hitne.
Takvih je trenutaka u Inspiritu uvijek jako puno, a mi smo svi već postali pravi doktori znanosti u području suočavanja sa stresom i načinom kako stres pretvoriti u motivaciju. Kada mislim da neću moći uskladiti obaveze na faksu s onima na poslu, već mi se refleksno u glavi stvori slika Manuele koja vjerojatno u tri sata iza ponoći lupa po tipkama laptopa i piše neki projekt jer ju je, eto, tada uhvatila inspiracija ili jedino tada stigne. I što više obaveza ima, to više, brže i bolje radi.
Ovog puta u pitanju je bila priprema prezentacije kojom će Manuela na Turističkom forumu Istre predstaviti postignuća Istra Inspirita od početka projekta do danas. Svjesni toga da Manuela nije osoba koja će pratiti strukturu Power Pointa i trpiti slajdove pune teksta, odlučili smo napraviti prezentaciju u programu Prezi koji omogućava izradu dinamičnijih i atraktivnijih prezentacija. To što nikad do tada nismo radili u Preziju, mislili smo, neće biti nikakav problem. A onda je sve počelo. Na vrata ureda zalijepili smo „Crazy with Prezi until Friday“ i krenuli u avanturu. Usporedno s time, započela je i moja avantura s pripremanjem prezentacije za faks o kontroverznom običaju sječe glave volu na Korčuli.
To jest, barem je trebala započeti…
Muke po Preziju su krenule: kada smo posložili sve teme o kojima će Manuela pričati (i shvatili da samo te sažete natuknice zauzimaju dvije A4 stranice), krenuli smo dizajnirati „slajdove“, odnosno krugove sa slikama koje će prikazivati teme prezentacije. Na ograničenu površinu trebalo je, tako, nagurati 83 slike kojima će se pokazati što smo ostvarili u protekle 3 godine. Problemi sa „č, ć, š, ž, đ“, spremanjem prezentacije po principu ‘malo online – malo na računalo’ (naravno da je Internet bezbroj puta zakazao), nemogućnost odabira fonta ni veličine slova, rad u kasnim noćnim i ranim jutarnjima satima i slično… sve je to samo manji dio dogodovština s Prezijem. Stigao je četvrtak, dan prije „Dana D“. Generalna proba prezentacije, a Prezi se na nijednom računalu osim onog na kojemu je izrađen – ne otvara. Bez previše nade da ćemo pronaći rješenje do sutra, mičem misli sa Prezija i krećem čitati tekst kojeg za sat vremena moram prezentirati na faksu. Naravno da mi izrada Power Pointa nije bila ni na kraju pameti (a pogotovo ne Prezi prezentacije). Začuđenom profesoru prodajem priču kako je prezentacija ometalo, a ne pomagalo i počinjem rukama i nogama objašnjavati kako je izgledala sječa glave volu na Korčuli. Hrabrost ili ludost? U svakom slučaju, nadam se da ovo neće čitati dotični profesor, a ako da: „svaka je sličnost sa stvarnim osobama i događajima, naravno, slučajna“. Nastavak večeri, noći i sljedećeg jutra ponovno je bio rezerviran za dotjerivanje Prezija koji se sutra možda neće ni pokrenuti.
U 4:55 budi me mail Ognjena koji je uspio montirati video uradak naše redateljice Petre i kreću zadnje pripreme za prezentaciju. Nekoliko sati kasnije, evo nas u hotelu Lone. Još uvijek puni neizvjesnosti hoće li sve raditi i vješto prikrivajući paniku, slušamo pozdravne govore, dodjelu nagrada „Zlatna koza – Capra d’oro“, o strukturnim fondovima, difuznim hotelima…
A onda je došao trenutak istine…
„In order to succeed, your desire for success should be greater than your fear of failure.“
– Bill Cosby